Péricles priprema Motown spektakl za Rock in Rio: pagode, soul i R&B susrest će se na pozornici Sunset
Brazilski pjevač Péricles na Rock in Rio 2026. stiže s nastupom koji se bitno razlikuje od njegova uobičajenog koncertnog programa. U posebnom projektu „Péricles Canta Motown“ jedan od najprepoznatljivijih glasova suvremene brazilske sambe i pagodea 7. rujna na pozornici Sunset interpretirat će klasike povezane s Motownom, diskografskom kućom koja je presudno utjecala na razvoj soula, R&B-a i globalne popularne glazbe. Prema reportaži Folhe de S.Paulo objavljenoj 29. kolovoza, koncert je zamišljen kao set od 13 pjesama, a među javno potvrđenim naslovima nalaze se „Superstition“ Stevieja Wondera, „My Girl“ grupe The Temptations i „Cruisin’“ Smokeyja Robinsona. Péricles je dio repertoara već isprobao na probi uz maestra Maurícija Piassarolla, dok bi kostimi, glazbenici i vizualni identitet nastupa trebali dodatno naglasiti vezu s američkom black music tradicijom. Time će festival publici ponuditi rijetku priliku da Périclesa čuje izvan okvira repertoara po kojem je najpoznatiji, ali u glazbenom prostoru koji je, prema njegovim riječima, dugo prisutan u njegovu izvođačkom identitetu.
Nastup je zakazan za ponedjeljak, 7. rujna, u Cidade do Rock u Olimpijskom parku u Rio de Janeiru. Prema aktualnom programu festivala, Péricles bi na pozornicu Sunset trebao izaći u 20:10 po lokalnom vremenu. Istoga dana na toj pozornici nastupaju Vanessa da Mata s Rubelom, Roupa Nova s Guilhermeom Arantesom te Laufey, koja zatvara večernji program Sunseta. Na glavnoj pozornici Mundo program 7. rujna uključuje Luísu Sonzu s Robertom Menescalom, Jona Batistea, Gilberta Gila i Eltona Johna. Rock in Rio 2026. održava se 4., 5., 6., 7., 11., 12. i 13. rujna, a službeni line-up pokazuje da je izdanje ponovno koncipirano kao širok presjek rocka, popa, elektroničke glazbe, brazilske popularne glazbe, sambe, pagodea, soula i R&B-a.
Trinaest pjesama, ali cijeli repertoar još nije javno otkriven
Najkonkretniji uvid u pripreme stigao je nekoliko dana prije početka festivala. Folha de S.Paulo izvijestila je da je Péricles, uz maestra Maurícija Piassarolla i crni koncertni klavir, tijekom probe predstavio dio materijala koji priprema za Rock in Rio. Tri pjesme koje su tada izvedene ujedno pokazuju širinu planiranog hommagea: „Superstition“ pripada katalogu Stevieja Wondera, „My Girl“ jedan je od najpoznatijih standarda The Temptationsa, dok „Cruisin’“ predstavlja sofisticiraniju, kasniju fazu Motownova zvuka kroz solo rad Smokeyja Robinsona. Prema istom izvoru, te su pjesme dio seta od ukupno 13 hitova. Do 30. kolovoza potpuni popis pjesama nije službeno objavljen, pa je prerano tvrditi koji će još izvođači i razdoblja iz Motownova kataloga dobiti mjesto u konačnom programu.
Službena stranica Rock in Rija projekt opisuje kao novu fazu u predstavljanju Périclesa, uz naglasak na njegovoj sposobnosti da repertoaru pristupi s izraženim osjećajem za soul. Organizatori kao ključnu ideju izdvajaju predstavljanje klasika Motowna kroz glas izvođača koji je desetljećima vezan uz sambu i pagode. U ranijoj najavi festivala spominjani su Marvin Gaye, Stevie Wonder, The Supremes, The Temptations i The Jackson 5 kao dio povijesnog kruga izvođača koji definira referentni okvir nastupa. To, međutim, ne znači da su pjesme svih tih izvođača potvrđene za konačni set od 13 skladbi; službeno i novinarski potvrđeni naslovi zasad su „Superstition“, „My Girl“ i „Cruisin’“. Takva razlika važna je jer projekt počiva na vrlo širokom katalogu, a završni izbor pjesama ostaje jedan od elemenata iznenađenja pred sam koncert.
Péricles je za Folhu objasnio da Motown ne promatra samo kao zbirku starih hitova, nego kao model koji je promijenio način na koji se popularna glazba proizvodi, uređuje i sluša. U istom razgovoru naglasio je i povezanost glazbenih tradicija afričke dijaspore, od ritmičkih obrazaca koji su oblikovali brazilsku glazbu do načina pjevanja razvijenih u Sjedinjenim Državama i drugim dijelovima Amerika. Njegova je namjera, kako je rekao, publici približiti glazbu za koju dio slušatelja možda misli da je ne poznaje, premda su njezini obrasci desetljećima ugrađeni u mainstream pop, soul, R&B i brojne nacionalne scene. U tom smislu „Péricles Canta Motown“ nije zamišljen kao imitacija izvornika, nego kao interpretacijski most između glazbenih jezika koji već dugo međusobno komuniciraju.
Zašto je Motown mnogo više od nostalgičnog izbora
Povijesni kontekst Motowna objašnjava zašto je takav projekt na velikoj festivalskoj pozornici više od retro programa. Prema Smithsonianovu Centru za folklife i kulturnu baštinu, Berry Gordy osnovao je Motown Records 1959. u Detroitu, a kuća je razvila prepoznatljiv zvuk oslonjen na snažne melodije, ritmičku neposrednost, studijske aranžmane i produkciju prilagođenu širokoj publici. Smithsonian ističe da je Motown postao prva diskografska kuća u crnačkom vlasništvu koja se uspjela natjecati s velikim američkim nacionalnim izdavačima te ostvariti međunarodni uspjeh s izvođačima kao što su The Miracles, The Supremes, Four Tops i Stevie Wonder. Motown Museum u Detroitu navodi da je Gordy posao pokrenuo uz zajam od 800 dolara iz obiteljskog fonda te da je ideju „tvornice hitova“ dijelom oblikovao iskustvom rada u automobilskoj industriji.
Rezultat nije bio samo niz komercijalno uspješnih singlova. Motown je u 1960-ima pomogao otvoriti prostor crnačkim izvođačima na američkom mainstream tržištu u razdoblju kada su glazbena industrija i šire društvo još bili snažno obilježeni rasnom segregacijom. Iz studija Hitsville U.S.A. izašli su izvođači i autori koji su postali globalne reference: Smokey Robinson i The Miracles, The Supremes, Marvin Gaye, Stevie Wonder, The Temptations, Four Tops, Martha and the Vandellas te kasnije The Jackson 5 samo su dio tog nasljeđa. Iza mnogih snimaka stajali su studijski glazbenici poznati kao The Funk Brothers, čija je ritmička preciznost bila jedan od temelja takozvanog Motown sounda. Zato izbor Motowna za Périclesov festivalski projekt istodobno priziva povijest diskografske industrije, kulturni prodor afroameričke glazbe i trajni utjecaj tog zvuka na izvođače daleko izvan Sjedinjenih Država.
Za publiku koja Périclesa prije svega povezuje s pagodeom ta veza možda nije očita na prvi pogled, ali sam pjevač tvrdi da je soul i R&B slušao i uključivao u svoj rad mnogo prije ovog projekta. U veljači je, govoreći o planovima za Rock in Rio, istaknuo utjecaj Stevieja Wondera, Michaela Jacksona i Smokeyja Robinsona na vlastito razumijevanje pjevanja i vokalnih aranžmana. Folha je uoči festivala zabilježila da je ideja za jače isticanje tog dijela njegova glazbenog identiteta dobila dodatni zamah nakon što je u svoje koncerte uključio „Stand by Me“ Bena E. Kinga. Ta pjesma nije Motownovo izdanje, ali dobro ilustrira širi američki soul i R&B kontekst iz kojeg Péricles crpi repertoarne i interpretacijske reference.
Od Exaltasambe do samostalne karijere i novog festivalskog formata
Périclesova službena biografija njegov profesionalni put veže uz Exaltasambu od 1986., kada je postao jedan od glasova sastava koji će izrasti u jedno od najpoznatijih imena brazilskog pagodea. Nakon dugog razdoblja s grupom započeo je samostalnu karijeru 2012. te nastavio objavljivati studijske, koncertne i audiovizualne projekte. Tijekom tih desetljeća izgradio je prepoznatljiv stil temeljen na dubokom vokalu, melodijskom fraziranju i spoju sambe s romantičnim pop senzibilitetom. Upravo je ta vokalna karakteristika jedan od razloga zbog kojih projekt posvećen Motownu djeluje uvjerljivije od običnog festivalskog „cover“ seta: pjesme su odabrane za pjevača čiji se način interpretacije može prirodno nasloniti na soul, gospel i R&B tradiciju bez odbacivanja vlastitog brazilskog identiteta.
Kurator Rock in Rija i potpredsjednik za umjetnički program Rock Worlda Zé Ricardo rekao je za Folhu da Périclesov nastup pokazuje i širinu samog festivala te njegovu namjeru da publici predstavi opseg pjevačeva talenta. Projekt je u tom smislu uklopljen u identitet pozornice Sunset, na kojoj se u programu 2026. pojavljuje veći broj posebno osmišljenih suradnji i tematskih koncerata. Istoga vikenda tamo su, među ostalima, najavljeni Jota Quest s repertoarom Tima Maie, Roupa Nova s Guilhermeom Arantesom, João Gomes s Orquestra Brasileira te projekti koji spajaju izvođače različitih generacija i žanrova. Sunset tako ne funkcionira samo kao manja alternativa glavnoj pozornici, nego kao prostor u kojem festival razvija koncerte koji se često ne mogu jednostavno prenijeti iz standardnih turneja izvođača.
Za Périclesa je to posebno važan okvir jer „Canta Motown“ od njega traži drukčiju dinamiku nastupa. Pagode je snažno oslonjen na kolektivnu energiju, udaraljke, ritmičku međuigru i neposrednu komunikaciju s publikom, dok veliki dio Motownova repertoara traži precizno oblikovane vokalne linije, čvrste grooveove, puhačke i klavijaturističke boje te dramaturgiju koja počiva na kratkim, iznimno prepoznatljivim pjesmama. Pjevač ne napušta svoj glazbeni jezik, nego ga stavlja u razgovor s drugim sustavom aranžiranja i izvođenja. Upravo tu leži najveći kreativni potencijal koncerta: ako se balans pronađe, publika neće dobiti ni „amerikanizirani“ pagode ni puku reprodukciju starih Motownovih snimaka, nego novi festivalski oblik izgrađen oko Périclesova glasa.
Vizualni identitet trebao bi pratiti glazbenu temu
Pripreme se ne zaustavljaju na repertoaru. Péricles je u razgovoru s Folhom najavio da će odabir odjeće i glazbenika biti dio atmosfere koja referira na svijet black musica, iako detalji scenografije i konačni vizualni koncept do 30. kolovoza nisu javno predstavljeni. Time organizatori zadržavaju element iznenađenja, ali je jasno da je „Péricles Canta Motown“ zamišljen kao cjelovit festivalski projekt, a ne samo kao niz obrada. Službeni Rock in Rio u najavi nastupa također naglašava da projekt otkriva drukčiju stranu pjevača i slavi glazbene korijene koji se prenose između generacija.
Ta formulacija ima dodatnu težinu zbog same prirode Motownova nasljeđa. Kuća nije oblikovala samo zvuk nego i prezentaciju izvođača, koreografiju, scensku disciplinu i vizualni identitet koji je bio ključan za ulazak crnačkih izvođača u američki televizijski i koncertni mainstream. U današnjem kontekstu takva povijest zahtijeva pažljiv pristup: suvremeni hommage ne može se svesti na kostimografsku nostalgiju, nego mora pokazati zašto su te pjesme i danas relevantne. Périclesov projekt pokušava to postići polazeći od zajedničkih korijena crnačke glazbe na obje strane Atlantika i od činjenice da se soul, R&B, samba i pagode već desetljećima međusobno dodiruju kroz ritam, vokalnu interpretaciju i popularnu kulturu.
Jedan od najzanimljivijih projekata 7. rujna
Program Rock in Rija 7. rujna posebno je usmjeren na izvođače kod kojih su snažna interpretacija i povijesne glazbene reference u prvom planu. Na Sunsetu će prije Périclesa nastupiti Vanessa da Mata s Rubelom i Roupa Nova s Guilhermeom Arantesom, a nakon njega Laufey, izvođačica čiji se suvremeni pop oslanja na jazz, orkestralni zvuk i klasične kantautorske tradicije. Istodobno će pozornica Mundo povezati brazilski pop i bossa novu kroz Luísu Sonzu i Roberta Menescala, suvremeni američki soul i jazz kroz Jona Batistea, opus Gilberta Gila te katalog Eltona Johna. Périclesov Motown set zato nije izolirana programska kurioziteta, nego dio dana u kojem festival naglašeno povezuje različite generacije popularne glazbe.
Prema trenutačno objavljenom rasporedu, njegov termin u 20:10 smješta koncert u središnji večernji dio programa, prije Laufey na Sunsetu i prije završnih nastupa na glavnoj pozornici. To povećava vidljivost projekta i stavlja ga pred festivalsku publiku koja ne mora nužno pratiti pagode ili Périclesovu diskografiju. Za izvođača je to prilika da vlastitu publiku uvede dublje u povijest soula i R&B-a, ali i da slušateljima koji poznaju Motown pokaže kako te pjesme zvuče kroz glas i iskustvo glazbenika formiranog u brazilskoj samba tradiciji.
Osam dana prije nastupa, 30. kolovoza, najvažniji elementi koncerta već su poznati: datum, pozornica, termin i koncept, kao i tri od ukupno 13 pjesama. Ono što ostaje skriveno jest veći dio setliste te puni vizualni i aranžerski oblik nastupa. Upravo taj prostor između poznatog i neotkrivenog čini „Péricles Canta Motown“ jednim od intrigantnijih posebnih projekata ovogodišnjeg Rock in Rija. Ako najavljeni koncept bude dosljedno proveden, koncert bi mogao pokazati da se Périclesova veza sa soulom i R&B-em ne nalazi na rubu njegove karijere, nego duboko u glazbenim utjecajima koji su desetljećima oblikovali njegovu interpretaciju sambe i pagodea.
Izvori:
- Folha de S.Paulo – reportaža o probi, repertoaru od 13 pjesama, potvrđenim skladbama, izjavama Périclesa i koncepciji nastupa (link)
- Rock in Rio – službena stranica projekta „Péricles Canta Motown“ i opis njegova mjesta u programu festivala (link)
- Rock in Rio – službeni line-up za 7. rujna 2026. i raspored izvođača po pozornicama (link)
- Gshow / Globo – objavljeni termini nastupa na Rock in Riju 2026., uključujući Périclesov termin na pozornici Sunset (link)
- Smithsonian Center for Folklife and Cultural Heritage – povijesni kontekst Motown Recordsa, osnutak 1959. i uloga kuće u razvoju R&B-a i međunarodnom uspjehu crnačkih izvođača (link)
- Motown Museum – podaci o Berryju Gordyju, osnutku Motowna i razvoju modela „tvornice hitova“ u Detroitu (link)
- Péricles – službena biografija s podacima o razdoblju u Exaltasambi i početku samostalne karijere (link)