Stella Lefty ponovno pod optužbama za plagijat zbog sličnosti pjesme s hitom Blakea Sheltona iz 2017

Stella Lefty treći put suočena s optužbama za plagijat: slušatelji uspoređuju “Why Wouldn’t We” s hitom Blakea Sheltona

Američka country-pop izvođačica Stella Lefty ponovno se našla u središtu rasprave o originalnosti svojih pjesama nakon što su slušatelji i glazbeni mediji počeli uspoređivati njezinu pjesmu “Why Wouldn’t We” s hitom Blakea Sheltona “I’ll Name the Dogs” iz 2017. godine. U objavama koje su se posljednjih dana proširile društvenim mrežama posebno se ističu sličnosti u melodiji refrena i u načinu na koji obje pjesme opisuju podjelu svakodnevnih obveza između partnera koji zamišljaju zajednički život. NME i Stereogum izvijestili su da su upravo te usporedbe potaknule treći val optužbi za navodno preuzimanje elemenata ranije objavljenih pjesama koji je ove godine pogodio 24-godišnju izvođačicu. Do 5. rujna 2026. ni Lefty ni Shelton nisu javno odgovorili na najnovije usporedbe, a nije objavljena ni informacija o pokretanju formalnog pravnog postupka.

“Why Wouldn’t We” nalazi se na završetku Leftyina debitantskog albuma “Long Way Home”, objavljenog 21. kolovoza 2026., no sama pjesma bila je dostupna i ranije tijekom godine. Apple Music navodi je među pjesmama na EP-u “Is This Heaven?”, objavljenom 30. siječnja, dok Spotify potvrđuje da je na albumu “Long Way Home” četrnaesta i posljednja pjesma. Prema podacima koje su prenijeli Stereogum i drugi glazbeni mediji, kao autori “Why Wouldn’t We” navedeni su Stella Lefty, Emily Weisband, Grady Block i Steph Jones. Autori Sheltonove pjesme “I’ll Name the Dogs” su Matt Dragstrem, Ben Hayslip i Josh Thompson, a njihova imena u trenutku izbijanja najnovije rasprave nisu bila navedena među autorima Leftyine pjesme.

Sličnosti koje su privukle pozornost slušatelja

Glavnina aktualne rasprave odnosi se na refrene dviju pjesama. Slušatelji koji su ih postavljali jednu uz drugu tvrde da “Why Wouldn’t We” i “I’ll Name the Dogs” dijele sličan melodijski obrazac, ali i usporedivu tekstualnu konstrukciju u kojoj se partneri dogovaraju tko će preuzeti pojedine uloge i obveze u zajedničkom životu. NME je opisao zajedničku temu kao zamišljanje ravnopravne podjele svakodnevnih odgovornosti u vezi koja prelazi u ozbiljniju fazu, dok je Stereogum upozorio i na podudarnost u strukturi refrena. Posebnu težinu raspravi daje činjenica da “I’ll Name the Dogs” nije opskurna pjesma, nego jedno od prepoznatljivijih Sheltonovih country izdanja iz druge polovice 2010-ih.

Shelton je “I’ll Name the Dogs” objavio 2017. kao vodeći singl s albuma “Texoma Shore”. Pjesmu nije napisao sam Shelton: Nashville Songwriters Association International navodi Matta Dragstrema, Bena Hayslipa i Josha Thompsona kao autore, a njihova je skladba 2018. osvojila nagradu Song of the Year na prvim Nashville Songwriter Awards. Snimka je također ostvarila snažan komercijalni rezultat u country formatu, uključujući prvo mjesto na Billboardovoj ljestvici Country Airplay krajem 2017. godine. Upravo zato najnovije usporedbe ne uključuju samo pitanje sličnosti s poznatim izvođačem, nego i potencijalni interes trojice zasebnih autora skladbe i njihovih izdavačkih prava. U javno dostupnim izvješćima do 5. rujna nema naznake da su Shelton, Dragstrem, Hayslip ili Thompson iznijeli službenu optužbu protiv Lefty.

“Boston” je otvorio pitanje utjecaja Noaha Kahana

Najnovija rasprava nije prvi put da se Leftyina glazba uspoređuje s ranijim hitom. Njezin probojni singl “Boston”, koji je tijekom 2026. dosegnuo drugo mjesto američke Billboard Hot 100 ljestvice, privukao je pozornost zbog sličnosti koje su slušatelji uočili s pjesmom “Stick Season” Noaha Kahana. Lefty je u intervjuu za Vanity Fair objasnila da tijekom pisanja nije svjesno razmišljala o Kahanovoj pjesmi te da u početku nije prepoznala sličnost na koju su je upozoravali korisnici društvenih mreža. Prema njezinoj verziji događaja, Kahanovi predstavnici potom su kontaktirali njezin tim i ukazali na zajedničke elemente, nakon čega je Kahan dobio autorski kredit na “Boston”. Time je potencijalni spor riješen bez javno poznate tužbe.

Važna nijansa jest da se u pojedinim medijskim izvješćima taj kredit opisuje kao naknadno dodan, dok je Lefty za Vanity Fair rekla da je dogovor postignut prije službenog objavljivanja pjesme, nakon što je demo odnosno dio pjesme već stekao veliku pozornost na društvenim mrežama. Drugim riječima, sličnost je postala javna tema prije konačne komercijalne objave, a Kahan je u službenim kreditima naveden kao jedan od autora. Lefty je pritom odbacila tvrdnju da je namjerno kopirala “Stick Season” i objasnila da je pristala na kredit kako bi izbjegla konflikt oko kompozicijskih sličnosti. Kasnije su se na internetu ponovno proširile i starije snimke na kojima izvodi Kahanovu pjesmu, što je dodatno pojačalo raspravu o tome koliko je taj glazbeni utjecaj mogao biti svjestan ili nesvjestan. Ipak, javno dostupne informacije ne pokazuju da je u tom slučaju sud donio odluku o plagijatu.

“Boston” je istodobno ključna pjesma za Leftyin nagli uspon. Vanity Fair i Vulture opisuju kako je pjesma dobila zamah preko TikToka i drugih društvenih platformi, a zatim prerasla u jedan od najvećih hitova mlade izvođačice. To je, međutim, značilo i da su se autorski krediti, utjecaji i sličnosti s poznatim pjesmama počeli analizirati mnogo detaljnije.

Drugi slučaj bio je odobrena interpolacija pjesme The Chicks

Nakon izlaska albuma pažnju je privukla i pjesma “Summer You Were Mine”, koju su slušatelji usporedili s country hitom “There’s Your Trouble” grupe The Chicks iz 1998. godine. Na prvi pogled situacija je izgledala kao još jedan slučaj u kojem raniji autori nisu navedeni, jer se imena Tie Sillers i Marka Selbyja isprva nisu prikazivala u kreditima na nekim streaming servisima. Rolling Stone je, međutim, nakon upita dobio drukčije objašnjenje od Atlantic Recordsa. Predstavnik izdavačke kuće rekao je da je riječ o namjerno korištenoj i unaprijed odobrenoj interpolaciji te da je dopuštenje izdavača Sony Publishing pribavljeno još u lipnju, prije izlaska albuma. Prema istom objašnjenju, izostanak imena originalnih autora na streaming platformama bio je tehnička pogreška u prikazu kredita, a njihova su imena naknadno prikazana.

Taj slučaj važan je za razumijevanje sadašnje situacije jer pokazuje da svaka prepoznatljiva sličnost ne znači neovlašteno kopiranje. Interpolacija je u suvremenoj popularnoj glazbi uobičajen postupak kojim se dio postojeće kompozicije ponovno izvodi ili ugrađuje u novu pjesmu uz odgovarajuće dopuštenje i autorske kredite. Prema informacijama koje je objavio Rolling Stone, upravo je to bio slučaj sa “Summer You Were Mine”. U najmanje jednom od njih postoji javno potvrđena informacija da je uporaba ranije skladbe bila licencirana prije objavljivanja.

Kod “Why Wouldn’t We” takvo objašnjenje zasad nije objavljeno. Nema javno potvrđenog podatka da je pjesma “I’ll Name the Dogs” formalno interpolirana, niti da su njezini autori uključeni u kredite nove pjesme. Upravo ta razlika održava aktualnu raspravu otvorenom. Moguće je da će Lefty, njezin tim, izdavač ili nositelji prava na Sheltonovu pjesmu naknadno pojasniti postoji li dogovor koji još nije javno evidentiran, no do 5. rujna takva potvrda nije objavljena. Bez službenog očitovanja nije moguće pouzdano zaključiti radi li se o neovisno nastaloj sličnosti, utjecaju, neformalnom oslanjanju na poznatu country formulu ili pitanju koje će zahtijevati dodatno uređivanje autorskih kredita.

Zašto “slično zvuči” nije isto što i pravno utvrđen plagijat

U raspravama o popularnoj glazbi pojam plagijata često se koristi šire nego u pravnom postupku. Američki Ured za autorska prava razlikuje glazbeno djelo, odnosno samu kompoziciju koja može obuhvaćati melodiju, ritam, harmoniju i tekst, od konkretne zvučne snimke te kompozicije. To znači da dvije pjesme mogu otvoriti pitanje autorskih prava čak i ako ne koriste istu snimku, ali se spor tada mora odnositi na zaštićene elemente kompozicije, a ne samo na opći dojam, žanr ili temu. U praksi je za ozbiljnu pravnu procjenu potrebno analizirati koje su točno glazbene i tekstualne karakteristike zajedničke, koliko su originalne i koliko su značajne za cjelinu djela. Javna usporedba dvaju refrena na društvenoj mreži može pokrenuti raspravu, ali nije zamjena za takvu analizu.

U slučaju “Why Wouldn’t We” zasad nema javno dostupne stručne muzikološke analize niti pravne odluke koja bi utvrdila povredu autorskih prava. Mediji koji su izvijestili o temi pozivaju se ponajprije na usporedbe slušatelja i viralne objave u kojima su dva refrena postavljena jedan uz drugi. Zbog toga formulacija “optužbe za plagijat” opisuje javnu polemiku, a ne potvrđenu pravnu činjenicu. Ako bi nositelji prava na “I’ll Name the Dogs” smatrali da je preuzet zaštićeni dio skladbe, mogući ishodi u glazbenoj industriji kreću se od dogovora o autorskim kreditima i udjelima u naknadama do formalnog spora, ali zasad nema potvrde da je ijedan od tih koraka pokrenut.

Ta pravna distinkcija posebno je važna zato što je Shelton izvođač pjesme, a ne jedan od njezinih navedenih autora. “I’ll Name the Dogs” napisali su Dragstrem, Hayslip i Thompson, pa eventualno pitanje kompozicijskih prava ne bi trebalo automatski svoditi na osobni spor između Shelton i Lefty. U medijskim naslovima poznato ime izvođača prirodno dominira, ali autorska prava na pjesmu mogu uključivati songwritere, izdavače i druge nositelje prava. Zato će svaki eventualni nastavak ove priče ovisiti prije svega o tome hoće li se oglasiti nositelji prava i Leftyin tim.

Rasprava dolazi u trenutku njezina najvećeg proboja

Kontroverza se pojavila u osjetljivom trenutku za Lefty, kojoj je 2026. godina donijela nagli ulazak u američki mainstream. Vulture i Vanity Fair navode da je rođena kao Stella Lefkofsky te da je kći Erica Lefkofskog, suosnivača Groupona i izvršnog direktora tvrtke Tempus AI. Zbog obiteljskog bogatstva dio internetskih komentatora opisuje je kao “nepo baby” ili “industry plant”, iako te etikete same po sebi ne dokazuju način na koji je njezina glazbena karijera financirana ili vođena. Lefty je u intervjuima govorila o tome da joj je privilegirano odrastanje omogućilo vrijeme i sigurnost za razvoj karijere, ali i da se publika na njezinu glazbu počela vezivati preko društvenih mreža prije nego što je postala poznato ime. Takav spoj iznimno brzog komercijalnog rasta i pitanja o privilegiji dodatno je pojačao javni interes za svaku novu raspravu o autentičnosti.

Album “Long Way Home” ima 14 pjesama i traje nešto više od 38 minuta, prema podacima Spotifyja. Na njemu su, osim “Why Wouldn’t We”, “Boston” i “Summer You Were Mine”, i pjesme poput “Thinking ’bout You”, “Whiskey”, “I Know I Know” te duet “Something To Lose” s Vincentom Masonom. Dio kritike albuma izrazito se usredotočio na pitanje koliko se Leftyin country-pop oslanja na već prepoznatljive obrasce žanra. U tom kontekstu tri javne rasprave o sličnostima dobivaju veći značaj nego što bi možda imale kod izvođača čiji se rad već godinama smatra jasno profiliranim. Za Lefty je zato aktualni slučaj istodobno pitanje autorskih kredita i reputacijski test u ranoj fazi karijere.

Najnovije optužbe zasad nisu promijenile javno dostupne kredite za “Why Wouldn’t We”, barem prema podacima koje su provjerili glazbeni mediji početkom rujna. Lefty, Emily Weisband, Grady Block i Steph Jones ostaju navedeni kao autori, dok Matt Dragstrem, Ben Hayslip i Josh Thompson nisu navedeni uz tu pjesmu. To je trenutačno najvažnija provjerljiva razlika u odnosu na “Boston”, na kojem je Kahan dobio autorski kredit, i “Summer You Were Mine”, za koji je izdavačka kuća potvrdila odobrenu interpolaciju i prethodno riješena prava. Hoće li se situacija promijeniti nakon reakcije izvođača, autora ili izdavača, trenutačno nije jasno. Do tada najprecizniji opis slučaja ostaje da je riječ o trećem valu javnih optužbi i usporedbi, a ne o trećem pravno potvrđenom plagijatu.

Za Blakea Sheltona nova rasprava vraća u fokus pjesmu staru gotovo deset godina, čiji je autorski status dobro dokumentiran i koja je u Nashvilleu dobila važnu strukovnu potvrdu. Za Lefty, pak, usporedba dolazi samo dva tjedna nakon objave debitantskog albuma i neposredno nakon velikog uspjeha “Bostona”. Ako njezin tim odluči javno odgovoriti, ključna pitanja bit će je li sličnost bila svjesna, postoji li neobjavljeni dogovor o korištenju elemenata ranije pjesme i hoće li se mijenjati autorski krediti. Ako odgovora ne bude, rasprava će se vjerojatno nastaviti voditi na razini usporedbi slušatelja i medijskih analiza. U ovom trenutku ni jedna javno dostupna informacija ne potvrđuje da je Shelton osobno optužio Lefty za plagijat.

Izvori:
- NME – izvješće od 4. rujna 2026. o usporedbama pjesama “Why Wouldn’t We” i “I’ll Name the Dogs”, autorima pjesama i izostanku javnih komentara izvođača (link)
- Stereogum – pregled viralnih usporedbi, aktualnih autorskih kredita i prethodnih slučajeva vezanih uz Leftyin album (link)
- Rolling Stone Australia – potvrda Atlantic Recordsa da je “Summer You Were Mine” sadržavao unaprijed odobrenu interpolaciju pjesme “There’s Your Trouble” te pojašnjenje pogreške u prikazu kredita (link)
- Vanity Fair – profil Stelle Lefty, pozadina uspjeha pjesme “Boston” i njezino objašnjenje o autorskom kreditu Noaha Kahana (link)
- Spotify – službeni prikaz albuma “Long Way Home”, datum objave, popis od 14 pjesama i trajanje albuma (link)
- Apple Music – podaci o ranijoj objavi pjesme “Why Wouldn’t We” na EP-u “Is This Heaven?” (link)
- Nashville Songwriters Association International – službeni podaci o autorima pjesme “I’ll Name the Dogs” i nagradi Song of the Year na Nashville Songwriter Awards 2018. (link)
- Vulture – analiza uspona pjesme “Boston”, Leftyina puta preko društvenih mreža i dosega singla na američkoj ljestvici Hot 100 (link)
- The Guardian – kritički osvrt na album “Long Way Home” i raspravu o originalnosti njegova country-pop pristupa (link)
- U.S. Copyright Office – objašnjenje razlike između glazbenog djela i zvučne snimke te elemenata koje obuhvaća glazbena kompozicija (link)